Samo buka
Ako se vodimo isključivo uživanjem u hrani, čini se da nas to uživanje vodi u krivom smjeru. Kao da prečicom stignemo do naličja uživanja, do destruktivne i trome, zaglupljujuće verzije užitka
Menu
Ako se vodimo isključivo uživanjem u hrani, čini se da nas to uživanje vodi u krivom smjeru. Kao da prečicom stignemo do naličja uživanja, do destruktivne i trome, zaglupljujuće verzije užitka
S Perinim četvrtim rođendanom završila su naša 2 mjeseca na AIP-u, odnosno u mom slučaju na nekoj srodnoj, ali ipak fleksibilnijoj inačici prehrambenog protokola. Dakle, 2 mjeseca bez kruha, žitarica i pseudožitarica, bez šećera, bez alkohola, bez rafiniranih ulja i ikakve rafinirane hrane, bez grahorica i bez biljki noćnih sjena
Imala sam preko 30 godina kad sam shvatila da mi je ozbiljno loše ako mi se poklope deadline, rok i najstresniji dan na poslu, i zadnji dan PMS-a. Tom prosvjetljujućom prilikom bilo mi je toliko loše da sam morala leći u redakciji, nakon što sam rigala pjenu, a doručkovala sam samo cijeđene naranče.
Imale smo 13 ili 14 godina i valjda prvi put u životu “šminkale smo se za izlazak”. Nevino. Ne ovako profesionalno kako se djeca šminkaju danas. Gusti sloj pudera za pankersko krhko samopouzdanje i jedna crta na kapcima nekom tamnom olovkom za usne.
Šest crtica koji će vam olakšati život s malim djetetom koje ne voli jesti baš sve
Teško zaspete, spavate plitko, istrzano ili nikako i dižete se umorniji nego što ste legli? Onda se pola dana razbuđujete uz lonac kave? Ovo je tekst za vas.
Priča o svemu što mi, današnje žene, moramo: imati uzbudljivu karijeru i savršeno dijete, koje jede skuhano i zdravo, dok mi izgledamo neumorno i senzacionalno
Kako su prošla prva tri tjedna bez šećera, žitarica, alkohola, rafinirane hrane, noćnih sjena i kikirikija?
Prijateljica me pitala hoću li joj pozirati za fotografiju. Naravno, rekla sam bez razmišljanja, bez što i zašto. Uz Beri se čovjek osjeća sigurno. Čak i osoba poput mene, koja se naučila fotografirati, ali se nikad pritom ne osjeća dobro.
Beri je fotografkinja, a teta Kata žena koja ju je odgojila i na mnoge načine obilježila. Tekst je nastao kao reakcija na Berislavin foto-esej “Posmrtno ruho”.
Koja sve mentalna stanja liječimo comfort foodom? Za početak – jutarnju sporost i snenost. Onda nostalgiju, i sve oblike želje da se život pojednostavi. Banalni umor tijela, ali i duhovnu suhoću i iscrpljenost. Dane malih snaga i sitnih slabosti. Akutnu krizu i tugu zbog valjanog razloga. Želju da imamo korijenje, da pripadamo. A onda i potrebu da svoju dnevnu dozu zadovoljstva podijelimo s ljudima koje volimo.
Jabuka može biti sasvim obična, ali nikada nije dosadna. Za jedan sasvim progresivan, svjež pogled na tako svakodnevnu temu opet smo se obratili Jadrani s bloga Najfiniji kolači. Štruca, dakako, nije izostala
Brzinski recepti, oni za koje nam je dovoljno pola sata, uvijek su visoko na mojoj listi favorita, jer u dnevnom ritmu često nemam mira za ozbiljnije nakuhavanje. Plus, ovo doba godine je nezgodno – osjećamo se kao da je već proljeće i da bismo trebali jesti puno zelenog i svježeg, premda je za to ipak mrvicu prerano. Sezona najbolje divlje zelenjave tek je sramežljivo krenula, a u vrtovima također gotovo da nema ničega osim mladog luka i rotkvica. Upravo zbog toga donosim iz arhive nekoliko mojih comfort food zicera za koje vam neće trebati više od 30 minuta
Nema ništa smislenije, ništa ljepše ni jednostavnije od branja divljeg zelenja za hranu. Proces je mnogostruko plodan: osvještavamo trenutak i ritam buđenja prirode, činjenicu da smo s prirodom povezani, da je priroda bogata, divlja, kompleksna i predivna, s nama i bez nas.