Ovo je priča o vrlo neobičnoj ženi i njezinih 60 koza. To je i priča o odlučnosti, nevjerojatno teškom radu i odricanju. Heli ništa od toga ne pada teško. Važno je samo da su cure slobodne i sretne
Vlasnici jedine zagrebačke prave kineske čajane i naši bizečki susjedi imaju novi prostor u Gajnicama koji pripremaju za rad. Pila sam s njima čaj cijelo poslijepodne.
Iz male kovačnice u zagorskom Jelenjaku izlaze u cijelosti ručno rađeni noževi koji su načinom obrade, dizajnom i kvalitetom pronašli kupce u cijelom svijetu. Njihov je autor jedini majstor kovač oštrica u Hrvatskoj
Izgleda kao prava engleska dama, ali prvenstveno je revolucionarka. Prije više od deset godina naumila je Engleze naučiti dobrom čaju, a sad opskrbljuje najbolje restorane svijeta, zagovarajući fairtrade. Mrvici je ispričala sve o svojoj najvećoj ljubavi
Maria i Patrik su Butter Vikinzi, Šveđani koji ručno proizvode najbolji maslac na svijetu. Poslužuje se u Nomi, recimo. Tajne zanata naučili su od bake – ništa bez mlijeka slobodnih krava i živih probiotskih kultura
Tko je zapravo Maja Danica, londonska Pink Lady Photographer of the Year i naša prva suradnica? Kakva je, reći će nam njezin fotodnevnik. Nezamislivo zaposlena a tiha, povučena a utjecajna, Maja je neobičan spoj i tema koju vrijedi nadugačko promisliti ako vas zanima food fotografija
On je predstavnik nove londonske gastronomije. Mladi chef vlasnik je restorana Lyle’s i jedan od ljudi iz kolektiva Young Turks koji su pokrenuli preobrazbu grada. Danas ga zanima definirati modernu britansku kuhinju, raditi etički i − rasti
U ateljeu keramičarke Lidije Boševski pronašli smo cijelu datoteku tekstura iz prirode: pergament od gline, komade drva, kore, kamenje, ljušture… Materijale iz prirode ona skuplja, koristi kao alat, pa prirodi vraća
Chef koji ne voli restorane. Kuha kukce. Ne zapošljava konobare i radi bez cjenika. Predviđa smrt restorana kakav danas poznajemo
Peti broj magazina Mrvica bio je prvi koji je otjelovljen u tisku, u siječnju 2013. Prva četiri broja postojala su samo u digitalnom obliku. Na naslovnici je smrznuto pile i glavni apel koji kaže da je tema broja: Igra. Prelistala sam taj broj danas nakon puno godina. Pile i sve ostale fotografske motive iz centralnog editoriala potpisuje Dag Bauer. Kucnuo je čas da i o tome nešto kažem.
Nastavljam svoju tradiciji i za rođendan (43!) si poklanjam – novu knjigu. Ova je nastajala dugo i polako, bez presinga užurbanih rokova jer sam se udružila s jednim osobitim čovjekom i umjetnikom, a umjetnici ne vole da ih se požuruje niti da im se govori kako da što naprave.
Prije točno deset godina iskočila sam iz vlaka – dala sam otkaz na stalnom poslu i strmoglavila se u bezdan.
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
