Ziceri za roditelje

Šest crtica koji će vam olakšati život s malim djetetom koje ne voli jesti baš sve

Foto: Barbara Šarić | Željka klemenčić

Napisala sam cijelu knjigu (ok, knjižicu) posvećenu mom pogledu na prehranu djece, ali još uvijek imam nešto za dodati. To je zbog toga što se faze izmjenjuju, pa tako i naša prehrambena dnevna rutina. Ipak, postoje neki ziceri, neka naša sigurna baza koja se provlači kroz naš život, naše ručkove i večere, od samog početka dohrane do danas, kad moj sin samo što nije napunio četiri godine.

1. isplati se uložiti trud u kuhanje temeljaca i juha

Iz nekog razloga ovo zatrašuje mnoge ljude, a zapravo nema ništa lakše. Trebate samo grincajg, malo luka i neko meso na kostima. Ubacite u lonac i zaboravite. Ja temeljce često kuham u ekspres loncu jer tako za sat vremena imam bazu za ozbiljan obrok plus porciju juhe u zamrzivaču. Moji omiljeni komadi za juhu su pureći vrat i juneći rep, jer na taj način imam i meko ukusno meso za obrok, što kod krtih komada junetine nije uvijek slučaj – takvo je meso prevlaknasto za dijete. U ovakvu juhu s povrćem i mesom dodate kuhanu žitaricu ili grahoricu po želji – to je naš ručak za dane kad uopće nemamo vremena za kuhanje.

2. isplati se potruditi da dijete nauči voljeti ćušpajze i krem-juhe

Moj sin ne voli povrće i to je kod nas bio dug proces, ali uspjeli smo. Važno je skužiti djetetove preferencije, pronaći okus koji mu paše i nuditi različita ukusna variva dok ne nađeš ono što prolazi. Variva i krem juhe daleko su najlakši način da dijete pojede više vrsta povrća. Vrlo svilena tekstura krem juha može djeci biti privlačnija od grubih variva, plus lako se poigrati s bojama… Na primjer, moj sin misli da ne voli kupus. A najdraže varivo mu je ono od kupusa, korabe i korijenastog povrća s crvenom lećom. Jednostavno koristim unutarnji dio mladog kupusa tako da ne bude jako zeleno, i onda nema primjedbi. Zovemo to fino varivo od povrća, i – mir u kući. Ne voli lešo zelenjavu, ali pojede zelenu krem juhu, i slično. Ne treba odustajati.

3. Pašteta? Ja sam kao dijete obožavala jesti “kruha paštete”, a voli to i moj sin. Nema ništa lakše nego napraviti kućnu paštetu. Recept za našu je u knjizi Sretno dijete koje jede sve. Zapravo, najteži je dio nabaviti dobra svježa pileća jetrica.

4. Moje iskustvo kaže da djeca zapravo vrlo rado jedu ribu ako im se ona posluži bez kosti. Dakle, isplati se potruditi oko filetiranja – obična skuša, srdela, cipal, sve je to lako voljeti u obliku fileta. Ako još nemate vremena ni volje za filetiranje – bolje i smrznuti file oslića ili bakalara nego nikakva riba. Fish and chips naš je omiljeni obrok za mozak na pašu.

5. Važno mi je bilo naučiti dijete da jede jaja za doručak (a imali smo dugu fazu štrajka jaja). I važno mi je da ponekad za doručak jede kuhano, inače se sve vrlo lako svede na namazani kruh. Ja nisam mogla smisliti jaja kao dijete pa mislim da razumijem u čemu je problem s jajima kod djece koja ih odbijaju. Problem je u teksturi: sluzavi bjelanjak je nedopustiv. Naše rješenje su hrskava jaja – vrlo tanki omlet koji je s donje strane malo hrskav, a miriši na kobasicu i špek. Dakako, jako je važno bilo i to što je sin sam naučio ići po jaja od ljudi i kokoši koje pozna. Oni čak za njega šalju jaja u posebnoj kutiji – ona snježnobijela i pastelnozelena, pa kažemo da su ta samo za njega jer imaju ekstra snagu za mišiće. A zobena kaša? Pa kuhamo najfiniju kašu na svijetu – kremastu, s bananom i malo meda, zimi sa suhim voćem, ljeti sa svježim bobicama… Tko to ne bi volio?

6. Kućni sladoled

Ja obožavam sladoled i potpuno mi je bogohulno ne dati djetetu da jede sladoled. Ali zaista na tržištu postoji hrpa takvih ubojito slatkih gromada s tri vrste čokolade i dva preljeva da je to zločin uopće zvati sladoledom. Jedemo kupovni sladoled, a radimo i kućne verzije lizalica. Dijete uživa i u jednom i u drugom. Volim da ponekad jede ove koje ja napravim čisto da se malo baždari na normalnu razinu slatkoće, da nauči da ne mora sve biti bolno slatko. Zrela banana, avokado, malo kikiriki maslaca, malo meda, žličica kakaa u prahu i sve u blender s malo slatkog vrhnja ili mlijeka. To su naši brzinski sladoledi na štapiću.

Svi ovi recepti i još puno sličnih priča nalaze se u našoj knjizi “Sretno dijete koje jede sve”, koju možete kupiti ovdje.

Tagovi:

Share:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Blog

Vezani članci