Deset godina neovisnosti

Na današnji dan prije 10 godina neka stara verzija ovog weba ugledala je svjetlo dana. Nastala je bez predumišljaja – kao mjesto na kojem ću pisati da ostanem u kontaktu sama sa sobom i s ljudima koje zanima što imam reći. 

Kasnije je došao magazin Mrvica, pa je došla prva kuharica, pa je niotkuda došla i telka… Nakon pet godina frilensanja i fristajlanja rodila sam sina. Željela sam biti s njim duže od minimalnih 12 mjeseci, što je moju situaciju i radni status samo dodatno kompliciralo… Na telki sam pauzirala dvije sezone, tiskano izdanje Mrvice trajno je otišlo u povijest… Ali napravila sam novu kuharicu, ovaj put za mame s malom djecom, i počela sam raditi predavanja i edukacije za roditelje – prvo na upit Društva naša djeca Zabok, a onda i u osobnom aranžmanu. 

Pisala sam tekstove o gastronomiji Srijema i Slavonije i odradila nekoliko većih komercijalnih poslova, koji su se vrtjeli uglavnom oko pisanja recepata, kuhanja i stiliziranja hrane.

Posljedica tog svaštarenja je činjenica da moj sin i dandanas ne zna što ja radim –njemu sam samo stalno prisutna mama. Povremeno kaže da radim na telki, ali samo zato što čuje druge da to govore. Za njega je moj posao neuvjerljiva apstrakcija.

Istina, on sa mnom pakira i nosi knjige na poštu, povremeno čak i sam ažurira narudžbe na webshopu, ali ja zapravo ne idem na posao u većini dana.

Proces utvrđivanja identiteta koji se ne vrti oko zanimanja i odlaska na posao od mene je tražio nešto vremena… U početku je dril maničnog ritma stalnog posla toliko jaka dresura da misliš da, ako staneš ili samo usporiš, da ćeš doslovce nestati.  Otvorit će se crna rupa koja će te progutati bez povratka.

Pa si nabijaš tisuće zadataka,  stalno zujiš, radiš bilo što, za novce i bez,  u tjeskobi što ne radiš više, što nema sigurnosti, što nema rutine ni zaštitne mreže ispod tvog silnog žongliranja.  

Najvažnija istina života slobodnjaka je da se on apsolutno ne isplati ako ne znaš i ne možeš uživati u danima kada nema posla. 

Ne mislim da treba bezumno plandovati – ali dragocjeni dani praznog hoda važni su za samopreispitivanje i za kreativnost – gdje sam i gdje želim biti sutra. To su dani za fantaziranje, za prve skice budućih projekata, za kave s potencijalnim suradnicima s kojima se ispipavaš da vidiš možete li se uskladiti i zajednički stvoriti nešto dobro…

Taj ritam, koji ovisi o projektima koji dolaze stihijski, ili previše ili premalo, traži puno povjerenja – u život, u minuli rad, u tvoje osobne kvalitete, pa i u kapacitete i snagu vlastitog duha i tijela. 

To je proces koji nudi puno slobode i satisfakcije, ali uz visoku cijenu stalne kontrole anksioznosti i šuljajućeg “horora vacui.”

Ne promoviram to kao idealno rješenje, dapače, mislim da je u mnogočemu bolje i lakše imati stalni posao, a mnoga zanimanja ni ne nude mogućnost fleksibilnog radnog vremena, što također ima neke prednosti.

Ali ako osjećate u sobi taj zov – budite spremni na potpuni raspad. Raspad poznatog identiteta i izvanjske slike o sebi. 

Jer vi niste svoj posao. A ispod te fasade – tko zna što ste. Svakako jedno ranjivije, mekše biće koje se ne može više skrivati iza kul titula i statusnih simbola, i treba opet naučiti raditi stvari koje ga zaista vesele, i za novce i bez novaca. 

Upravo iz tog razloga okruglu obljetnicu svoje neovisnosti obilježavam na dva načina

1. prigodnim popustom u webshopu. Paket moje obje knjige sada možete naći po akcijskoj cijeni od 150 kuna. Nakon uplate šaljemo na vašu adresu poštom.

Ponosana sam na svaku od tih knjiga, iz različitih razloga. “Mrvica svaki dan” je svjedok vremena magazina, i sazrijevanja mog “no nonsense” pristupa. Knjiga je čista i lijepa jer diše različitim karakterima vrhunskih fotografa koje je okupljala Mrvica. “Sretno dijete koje jede sve” je sasvim drugačija – namjerno antistilizirana i hiperosobna. Napravila sam je da zabilježim stvarne misli i osjećaje koje sam prolazila sa svojim sinom na počecima učenja hranjenja, i željela sam da bude više dokumentarna nego ušminkana (jer mislim da mamama s bebama ne treba još dodatnog pritiska).

2. otvaranjem novih vrata – od sad sam dostupna za privatna savjetovanja u Zagrebu. Već 15 godina intenzivno eksperimentiran s vlastitom prehranom, iskušavajući razne teorije na vlastitom tijelu, po modelu “sama svoj zamorac”. 

Imam iskustvo prehrane isključivo sirovom hranom, iskustva LCHF pristupa i AIPP-a (autoimuni paleo protokol), iskustva dijete sporih ugljikohidrata i višednevnog posta. Iz mog iskustva – velika većina ljudi i dalje ne zna kako dobro jesti, a da to bude  održivo na dugi rok. Za mene – prehrana je samo dio slagalice. Prehrana je izuzetno moćna, ali nije svemoguća. 

U narednim mjesecima planiram organizirati predavanja i savjetovanje na tri teme – cjelovita dječja prehrana, osobni plan prehrane i self care za žene 40 plus. Otvorena sam i za sve ostale upite. 

Prvo predavanje bit će posvećeno dječjoj prehrani, od samih početaka dohrane do svakodnevne cjelovite i raznolike prehrane toddlera i školaraca. Održat će se na zapadnom dijelu grada, a o točnom mjestu i terminu bit ćete još obavješteni. Cijena dvosatnog predavanja i savjetovanja je 250 kn, a svaki će polaznik dobiti i knjigu “Sretno dijete koje jede sve” uključeno u cijenu. Broj mjesta je ograničen. Prijave na dobrazeljka@gmail.com