Sretno dijete koje jede sve

Početak prehrane malog djeteta tema je o kojoj jako volim govoriti.

Za mene je to bio uzbudljiv, veseo period u kojem je sve išlo nekako spontano i lako. Da, bilo je puno nereda, pranja podova i pranja hrpa male hranom devastirane odjeće, ali zaista ništa osobito stresno. Toliko sam se veselila promatrajući dijete kako otkriva nove okuse i teksture, kako postaje sve spretniji s rukama i sve glasniji u izražavanju zadovoljstva doživljenim, da mi je sve ovo drugo palo sasvim u drugi plan.

Svjesna sam da to nije uvijek tako. Da se mnoge mama jako muče s nejedačima, da su djeca različita, da su mnogi opsjednuti količinom hrane koju misle da dijete treba pojesti, pa ih šopaju, zašprehavaju, zaigravaju, i hrane nesvjesne pred ekranima “jer je tako lakše”. Zaista vjerujem da ne mora biti tako.

Zbog toga već neko vrijeme želim organizirati radionicu ili bolje rečeno pričaonicu upravo na tu temu. Razumijem da je to tema koja je zanimljiva isključivo onima kojima je to u životu trenutno aktualno, dakle ljudima koji imaju prvo dijete koje tek treba početi s dohranom, i eventualno trudnicama koje se vole informirati unaprijed… Sve ostale ne želim spamati prevelikim brojem objava s “dječjim prehrambenim uspjesima”. Zato sam se odlučila na ovakvu pričaonicu “zatvorenog tipa”.

Da još malo pojasnim. Voljela bih, potaknuta svojim lijepim iskustvom, potaknuti i neke druge mame (a bilo bi lijepo vidjeti i tate) da uživaju u ovom periodu i vjeruju sebi i svom djetetu. Ja nisam nutricionist i čvrstog sam uvjerenja da ne morate biti ekspert da znate dobro nahraniti svoje dijete.

Ja nisam koristila nikakve aplikacije za dohranu beba, nisam pratila nikakav kalendar dohrane, nisam odgađala alergene, i nisam pratila niti jedan prehrambeni koncept koji bi imao pomodno ime. Da, pročitala sam knjigu Beba vođa dohrane, i smatram je zaista pametnom i korisnom, ali ni tog popularnog trenda nisam se pridržavala kao pijan plota. Nikada nisam miksala kašice. Puno toga smo usvojili i prakticirali iz BLW-a, ali dio toga smo zaobišli, jednostavno jer se činilo kontraintuitivno i nepotrebno. Imala sam snažan osjećaj da sve trebam raditi upravo prema tom unutarnjem vodstvu i to se za nas pokazalo ispravnim.

Željela bih to iskustvo podijeliti sa zainteresiranim ljudima.

Razgovor će biti neformalan, ići će u smjeru u kojem me vaša pitanja budu vodila, detaljno koliko budete željeli, s receptima ili bez.

Nadam se da ćemo se rastati nadahnuti da odgajamo svoju djecu vjerujući svom razumu i srcu, a ne tablicama, knjigama i aplikacijama.