Jabuka može biti sasvim obična, ali nikada nije dosadna. Za jedan sasvim progresivan, svjež pogled na tako svakodnevnu temu opet smo se obratili Jadrani s bloga Najfiniji kolači. Štruca, dakako, nije izostala
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
Bio je svečan dan. Poseban, velik, dan za pamćenje, premda običan da ne može biti običniji. Zadnji petak prije početka nove sezone vrtića naručili smo se kod zubara u 12. Sin još nije bio kod zubara, odnosno bio je jednom na upoznavanju kad je imao 2 godine, ali nije htio ni otvoriti usta.
Kada je nakon mnogo godina nedolaženja jedna prijateljica kročila nogom u moje dvorište rekla je samo – izgleda kao Mrvica. Točno se tvoj okoliš i tvoj vrt prelijevaju u tvoj posao… To mi je jedan od najdražih komplimenata koje sam primila u životu. Ne zato što dobro zvuči nego zato što je istina. I divno je kad to netko zna vidjeti.
Ova rečenica iz naslova pisala je u Mancinom mejlu kad sam joj javila koja je tema. “Kad smo bili klinci, stalno su nam prigovarali – jedi i prestani se igrati s hranom”, rekla je. Ali ta su vremena prošla. Pa se Manca odlučila zaigrati baš u tanjuru, starim pravilima u inat. Tko joj što može?
