Goveđi rep i minuli rad

Javila se čitateljica s pitanjem za recept za goveđi rep. Recept je nekad bio na webu, točnije na nekoj staroj verziji weba, ali ja nikad ništa ne arhiviram ni bekapiram pa više nemam pojma o kojem se točno receptu radi. Juneći rep jedan od mojih nadražih komada mesa pa mi je bilo drago čuti da se nekome svidio. (Okej, žena je rekla “najbolji koji sam ikad probala.”;)

To me ponukalo da objavim svoj jedini zabilježeni recept za rep, koji je sigurno bio baza i tog recepta. Zato je dobro i važno pisati i objavljivati kuharice. Ako nešto imam smisla na papiru – to su recepti. Knjige flekave od korištenja i listanja masnim rukama. A ovo na webu – kao što vidimo – sve to pojedu bespuća interneta. Ili vlastita tehnološka lijenost. Ja bih doslovce radije išla zubaru nego apdejtala kompjuter. A nije da baš volim zubara. (Ok, svog volim. Ali mislim onako generalno.)

Kad smo kod toga – mom bi se zubaru, bojim se, mogao svidjeti ovaj recept za juneći rep. Prošli put mi je usput rekao – zapisat ću ti odmah dva termina jer imam milijun pitanja… Šta je, pobogu, kombucha? Ja kao da japanski čitam. 

Možda sam zbilja zaglibila s tom brijom na žive kulture i eliksire života. Drugi čitatelj mi se javio i rekao da su mu u Gardenu rekli da mene pita za scoby od kombuche… ?!? Ono – kada iz specijaliziranog dućana zdrave hrane koji ima sve na svijetu nekoga pošalju na tvoju kućnu adresu – možda je vrijeme da se zabrineš. Kada točno postajemo talibani zdravog života? Mislim, meni je oduvijek radikalno novo normalno. Sva sreća da sam nestabilna pa ni u jednoj ludosti ne mogu zaglibiti predugo. Ili dovoljno dugo.

Kad smo kod nestabilnosti – test vremena je i dalje majka svih bitaka. Kako dosta kopam po arhivi jer dižemo pomalo stvari na web, novim kritičkim okom promatram tekstove i fotografije stare gotovo deset godina. I ne, nisam svime zadovoljna, ni slučajno. Puno toga mi je danas bezveze, ili tak tak.

Ali. Neke su priče lijepo ostarjele. Priča o Heli Liverić, recimo. Originalno je objavljena prije jedno sedam godina, a i danas je inspirativna, jasna i čista. Bez riječi viška… Ponosna sam kad to vidim.

I naša prva knjiga/kuharica Mrvica svaki dan zaista lijepo nosi svoje godine. U tisak sam je pustila na svoj rođendan 2014. I danas sam sretna i zadovoljna svaki put kad je uzmem u ruku da je spakiram u kuvertu i pošaljem kupcu. 

Doručak, ručak, večera, vikendom, slatko i moji osobni favoriti su poglavlja u toj kuharici. Taj koncept meni i danas drži vodu –  točno tako kuham – doručak radnim danom je jedno, a ručak za prijatelje vikendom skroz nešto drugo. 

Nekoliko meni dragih primjera, uz već spomenuti rep, donosim za ilustraciju uz ovaj tekst.

Sretna sam što mogu mirne duše biti zadovoljna s nečim što sam radila prije toliko godina. Knjigu Mrvica svaki dan možete kupiti ovdje.

Mrtvu prirodu koja se nalazi na naslovnci knjige snimila je Maja Danica Pečanić. Nedavno mi je rekla da joj je jedna od fotografija iz tog davnog crnog seta, snimljenog u ljeto 2012. kad smo tek planirali pokrenuti Mrvicu, i dan danas screensaver na kompu. A možemo samo zamisliti koliko prekrasnih fotografija je otada snimila ta hiperproduktivna žena. To nešto znači.

Astrološke prilike su teške, epidemiološke neću ni komentirati. Kiša pada svaki dan toliko da trunu jagode, a procvali jasmin i bazga ne miriše jer su razvodnjeni i isprani. Hoću reći – nije čudno ako ste depresivni, dezorijentirani i u deficitu smisla. Svi smo pomalo postali likovi iz distopijskog filma. Ako ste još i slobodnjak bez stalnog posla, onda sigurnosna mreža jednostavno ne postoji.  Osim sijanja salate i dugog zaljubljenog gledanja u božure koji se trebaju rascvasti čim grane sunce, meni pomaže još jedino osjećaj da neke stvari koje kažemo, napišemo ili napravimo ipak dođu do ljudi do kojih trebaju doći. I na neki način ih obilježe ili promijene. U to ime – želim nam svima sretan vikend oko stola uz goveđi rep u pećnici.

Share:

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin
Blog

Vezani članci