Bio je svečan dan. Poseban, velik, dan za pamćenje, premda običan da ne može biti običniji. Zadnji petak prije početka nove sezone vrtića naručili smo se kod zubara u 12. Sin još nije bio kod zubara, odnosno bio je jednom na upoznavanju kad je imao 2 godine, ali nije htio ni otvoriti usta.
Peti broj magazina Mrvica bio je prvi koji je otjelovljen u tisku, u siječnju 2013. Prva četiri broja postojala su samo u digitalnom obliku. Na naslovnici je smrznuto pile i glavni apel koji kaže da je tema broja: Igra. Prelistala sam taj broj danas nakon puno godina. Pile i sve ostale fotografske motive iz centralnog editoriala potpisuje Dag Bauer. Kucnuo je čas da i o tome nešto kažem.
Nastavljam svoju tradiciji i za rođendan (43!) si poklanjam – novu knjigu. Ova je nastajala dugo i polako, bez presinga užurbanih rokova jer sam se udružila s jednim osobitim čovjekom i umjetnikom, a umjetnici ne vole da ih se požuruje niti da im se govori kako da što naprave.
Prije točno deset godina iskočila sam iz vlaka – dala sam otkaz na stalnom poslu i strmoglavila se u bezdan.
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
