Farinata

Često kupujem različite vrste brašna s kojima onda nisam sigurna što ću. A heljdino ili ječmeno brašno iz organskog uzgoja nije baš jeftino pa da ga onda tek tako prepustim moljcima, što mi se znalo puno puta dogoditi. Brašno koje je u mojoj kuhinji najteže našlo svoju pravu namjenu bilo je slanutkovo. Jako volim slanutak. Puno puta sam rekla da sam pravi fan grahorica i kuham ih više puta tjedno. Ali brašno od grahorica nije baš svakodnevna stvar. Iskušavala sam ga i u slanim tartovima i slanim biskvitima koji glume kruhove, ali zavoljela sam ga tek kad sam upoznala farinatu. 

Prvi put sam je susrela u danas jednoj od mojih omiljenih kuharica River Café Cook Book Green. Farinata, torta di ceci ili socca je zapravo slanutkova palačinka, ono što na engleskom vrlo zgodno zovu flatbread ili tanki hljepčić bez glutena i kvasca. Recept je originalno legurijski premda neke inačice farinate svojata dobar dio Italije, a bogme i Francuske. Čine je samo 4 obavezna sastojka – slanutkovo brašno, maslinovo ulje, voda i sol. Ružmarin, papar, malo ribanog sira ili dodatak artičoka i suhih rajčica, to je već na vama, ako želite ovo remek djelo jednostavnosti učiniti malo bogatijim. Farinata je u originalu ulični streetfood – peče se u velikim limovima direktno na vatri, što zvuči zbilja sjajno, ali na žalost, to još nisam imala prilike probati. Ovo je jednostavna kućna verzija za pećnicu.

Koliko god farinata jednostavna bila postoje neki koraci koje ne treba preskakati. Ključna stvar je – namočiti brašno. I ostaviti da stoji barem dva sata. Neki kažu da brašno morate prosijavati – ne morate. Samo kod mješanja pjenjačom pripazite da ne ostane grudica. Neki kažu da pjenu s namočenog brašna treba obrati – ništa se neće dogoditi ako to ne učinite. Ali ako brašno ne bude dovoljno dugo namočeno nećete dobiti pravu teksturu palačinke. Dobit ćete nešto više nalik krtom krekeru što isto može biti zanimljivo, ali nije ono zbog čega je farinata divna. 

Druga važna stvar je debljina, a ona ovisi o promjeru lima koji koristite. Ovo su mjere za lim od 40 cm. Debljina tijesta jako utječe na konačni rezultat. I treće – lim se treba dobro zagrijati prije nego što u njega izlijete smjesu. U protivnom će se farinata jako zalijepiti za lim. Dakle, ni ovaj korak ne preskačite. 

Ja je volim s dosta papra i ružmarina, a u našoj kući se pokazala i vrlo prikladnom za djecu, pa radim i blažu verziju, s manje soli i papra za klince.

Brašno i vodu zamiješam obično odmah ujutro. Kad mi zatreba lagani međuobrok samo zveknem u pećnicu i pustim da lijepo porumeni. Savršen je dodatak običnoj zelenoj krem juhi – recimo onoj od koprive ili poriluka. 

Ali o tome neki drugi put.

Farinata

250 g slanutkovog brašna

750 ml mlake vode

2/3 žlice soli

80ml maslinovog ulja

grančica ružmarina, svježe mljeveni papar

Pjenjačom zamiješajte slanutkovo brašno s mlakom vodom i soli, i pustite neka odstoji barem dva sata. Oberite pjenu na površini. Kad bude vrijeme za pečenje pećnicu zagrijte na 230 stupnjeva Celzijusa. Lim premažite maslinovim uljem i stavite u pećnicu dok se ne zadimi. Smjesi dodajte maslinovo ulje, sitno sjeckani ružmarin ako ga koristite, i svježe mljeveni papar. Izlijte u vreli kalup i vratite u pećnicu. Pecite oko 15 minuta dok rubovi ne postanu rumeni i hrskavi, a u sredini ostane još malo mekano. Podjednako je dobra topla i hladna.