Ovo je priča o vrlo neobičnoj ženi i njezinih 60 koza. To je i priča o odlučnosti, nevjerojatno teškom radu i odricanju. Heli ništa od toga ne pada teško. Važno je samo da su cure slobodne i sretne
Vlasnici jedine zagrebačke prave kineske čajane i naši bizečki susjedi imaju novi prostor u Gajnicama koji pripremaju za rad. Pila sam s njima čaj cijelo poslijepodne.
Iz male kovačnice u zagorskom Jelenjaku izlaze u cijelosti ručno rađeni noževi koji su načinom obrade, dizajnom i kvalitetom pronašli kupce u cijelom svijetu. Njihov je autor jedini majstor kovač oštrica u Hrvatskoj
Izgleda kao prava engleska dama, ali prvenstveno je revolucionarka. Prije više od deset godina naumila je Engleze naučiti dobrom čaju, a sad opskrbljuje najbolje restorane svijeta, zagovarajući fairtrade. Mrvici je ispričala sve o svojoj najvećoj ljubavi
Maria i Patrik su Butter Vikinzi, Šveđani koji ručno proizvode najbolji maslac na svijetu. Poslužuje se u Nomi, recimo. Tajne zanata naučili su od bake – ništa bez mlijeka slobodnih krava i živih probiotskih kultura
Tko je zapravo Maja Danica, londonska Pink Lady Photographer of the Year i naša prva suradnica? Kakva je, reći će nam njezin fotodnevnik. Nezamislivo zaposlena a tiha, povučena a utjecajna, Maja je neobičan spoj i tema koju vrijedi nadugačko promisliti ako vas zanima food fotografija
On je predstavnik nove londonske gastronomije. Mladi chef vlasnik je restorana Lyle’s i jedan od ljudi iz kolektiva Young Turks koji su pokrenuli preobrazbu grada. Danas ga zanima definirati modernu britansku kuhinju, raditi etički i − rasti
U ateljeu keramičarke Lidije Boševski pronašli smo cijelu datoteku tekstura iz prirode: pergament od gline, komade drva, kore, kamenje, ljušture… Materijale iz prirode ona skuplja, koristi kao alat, pa prirodi vraća
Chef koji ne voli restorane. Kuha kukce. Ne zapošljava konobare i radi bez cjenika. Predviđa smrt restorana kakav danas poznajemo
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
Bio je svečan dan. Poseban, velik, dan za pamćenje, premda običan da ne može biti običniji. Zadnji petak prije početka nove sezone vrtića naručili smo se kod zubara u 12. Sin još nije bio kod zubara, odnosno bio je jednom na upoznavanju kad je imao 2 godine, ali nije htio ni otvoriti usta.
Kada je nakon mnogo godina nedolaženja jedna prijateljica kročila nogom u moje dvorište rekla je samo – izgleda kao Mrvica. Točno se tvoj okoliš i tvoj vrt prelijevaju u tvoj posao… To mi je jedan od najdražih komplimenata koje sam primila u životu. Ne zato što dobro zvuči nego zato što je istina. I divno je kad to netko zna vidjeti.
Ova rečenica iz naslova pisala je u Mancinom mejlu kad sam joj javila koja je tema. “Kad smo bili klinci, stalno su nam prigovarali – jedi i prestani se igrati s hranom”, rekla je. Ali ta su vremena prošla. Pa se Manca odlučila zaigrati baš u tanjuru, starim pravilima u inat. Tko joj što može?
