Božić oko vatre

Foto: Barbara Šarić

Nismo se dali smesti lošom prognozom. Kuhat ćemo vani i točka – ako treba, u garaži. Bez vatre kod nas nema zbijanja redova ni slavljeničkog štimunga. Kotlić na nogama koji ima svoje zatvoreno ložište i dimnjak zato je naš omiljeni bizečki gadget. Počelo je s rakijom oko kotlića. Preselilo se pod višnju, na kameni stol, zbog zimskog pejzaža i svjetla koje je po granama povješala Ida. Kad smo sasvim odrvenje­li od zime, ušli smo u kuću zagrijati se dobro ljutim fišpaprikašem. Nakon našeg nedjeljnog druženja, u kuhinji više nije bilo niti jednog čistog tanjura. Ni žlice, ni jednog jedinog lonca koji je ostao čist na polici – a ja imam ozbiljno puno posuđa. U kuhinju je pala bomba – čaše od rakije, čaše od gemišta, čaše od crnog vina, čaše od punča i šalice od čaja u svim nijansama i fazama upotrijebljenosti bile su posvuda.
Gorjela su dva seta lampica, na stolu su bile dvije vrste cvijeća, imela je blinkala iznad vrata, granje posvuda.

Devetero ljudi u blatnim čizmama i dva psa petnaest su puta išli u kuću pa opet van do kotlića. Zamislite taj pod…
Nakon što su svi otišli, napunila sam prvu perilicu suđa (trebat će ukup­no četiri da sve riješim) i otišla se onesvijestiti.
Sutra je novi dan i novo snimanje.

Kad sam nakon tog snimanja došla srediti rusvaj od jučer, shvatila sam da ne znam nikog tko pere više suđa od nas, a da nije profi ugostitelj. Jednostavno – takvi smo ljudi. Tako smo kapacitirani, kod nas je obrtni moment velik, visoka frekvencija, kolodvor. Zec i ja gotovo nikad ne jedemo sami, osim za doručak. Ne znam skuhati za dvoje, niti postaviti stol za dvoje.

Mislim da znam što znači život u zajednici.
Bezbroj je nijansi, sto kutova iz kojih se može gledati na stvar, ali ako trebam to sažeti u jednu rečenicu: zajednica znači više truda i više veselja. Više prljavih tanjura i pranja podova, ali i više zadovoljstva.
Znam ljude s prekrasnim stanovima čiji su podovi uvijek blistavi. Ponude ti papuče čim kročiš unutra. To nisu prostori za zajednice.
Tu su domovi individua­laca, koji zadovoljstvo crpe iz osjećaja da je sve blistavo i prelijepo i na svome mjestu.

Navodno. Nije da bih znala išta od tome. Mi smo više ciganska čerga koja se okuplja oko kotlića u garaži kad namjerimo kuhati na vatri, a padne kiša.
Jela zajednice kuhaju se u velikim loncima.
Nema tu cifranja – konkretna hrana za nahraniti ljude. Grah s buncekom. Sočivo. Čobanac ili fišpaprikaš. Chilli con carne ili kalja.
S tom je mišlju nasta­lo i ovo posljednje druženje.
Željela sam u broju posvećenom temi zajednice ovjekovječiti “mjesto zločina” – kameni stol pod višnjom i kotlić kao totem našeg druženja na zraku.
Osim fišpaprikaša s domaćim rezancima za glavno jelo, i ostale su stvari bile smišljene za “na veliko” – eggnog iliti punč koji se šefljom grabio iz zdjele i ružice s cimetom i suhim šljivama za miris zime.

božićni punč

700 ml mlijeka
240 ml slatkog vrhnja
3 štapića cimeta
1 mahuna vanilije
1 žličica ribanog muškatnog oraščića
5 jaja, odvojeno žumanjci i bjelanjci
130 g šećera
175 ml burbona ili ruma

Mlijeko i vrhnje zagrije se na vatri do vrenja, doda se cimet i prorezana mahuna vanilije pa se pusti neka se odmače. Žumanjci se tuku sa šećerom dok ne posvijetle i postanu pjenasti. Smjesi od jaja doda se nekoliko žlica toplog mlijeka i viski ili rum, pa se sve nastavi miksati. Kad se smjesa temperira, doda se ostatak mlijeka i vrhnja sa začinima. Pospe se muškatnim orahom i ostavi na hlađenju preko noći da se svi okusi prožmu, a krema se lijepo zgusne. Prije serviranja u punč se umiješa meki snijeg od bjelanjaka. Ovo je verzija punča s nekuhanim jajima pa morate biti sigurni da su jaja koja koristite vrlo svježa i zdrava. Punč bez snijega u frižideru može stajati nekoliko dana prije serviranja. U nekim starim receptima na veliko, koji uključuju litru viskija i 12 jaja, kažu da punč u frižideru treba zreti čak tri tjedna! Što znači da ga pripremite početkom prosinca da biste ga poslužili za Božić.

domaći rezanci

750 g crnog brašna
3 jaja
½ žlice soli
voda

Od svih sastojaka, dodajući vode koliko je potrebno, zamijesite glatko tijesto. Prekrij­te ga krpom i ostavite da odmori petnaes­tak minuta. Razvaljajte tanko i režite u grube rezance nožem ili kolutićem za rezanje. U velikom loncu pustite da zakipi puno slane vode. U kipuću vodu spustite rezance, po želji u vodu dodajte žlicu ulja. Ubrzo će rezanci početi plivati po površini vode. Pustite neka kuhaju još par minuta pa ocijedite i servirajte.

najbolje ružice s cimetom

Tijesto:
500 g glatkog brašna
1 žličica soli
50 g svijetlog smeđeg šećera
15 g svježeg kvasca
75 g maslaca
200 ml mlijeka
2 jaja

Nadjev:
200 g suhih šljiva
sok i pulpa 1 naranče
100 g šećera
2 žlice cimeta
100 g maslaca + za lim

50 g šećera

Zamutite germu s malo šećera, brašna i mlijeka pa pustite da kvas naraste. Dodajte ga u sredinu zdjele s brašom, pa zatim i jedno jaje, sol, maslac i ostatak šećera i mlijeka. Zamijesite meko tijesto, prekrij­te i pustite da raste oko sat i pol. Za to vrijeme narežite suhe šljive sitno i namočite ih u soku naranče. Pomiješajte šećer s cimetom i maslacem u pastu.
Kad se tijesto sasvim diglo, kratko ga premijesite da izbijete zrak, pa razvaljajte u pravokutnik, debelo oko pola centimetra. Tijesto premažite smjesom maslaca i cimeta. Po njemu onda rasporedite nasjeckane šljive pa zarolaj­te. Roladu narežite na šnitice malo deblje od prsta (dobit ćete otprilike 16 komada). Poslažite ih u vatrostalnu posudu koju ste premazali maslacem i posuli brašnom i šećerom. Pustite neka se tijesto diže oko 45 minuta. Skuhajte sirup od 50 g šećera i soka naranče u kojem su se namakale šljive (ako su šljive sve popile, iscijedite još jednu). Preostalo jaje istucite vilicom pa njime premažite ružice. Pecite ih prvo 10 minuta na 200 ºC, a onda još 10 na 180 ºC. Još tople premažite sirupom od naranče i poslužite mlake.

fišpaprikaš

3-4 kg razne riječne ribe
bijelo vino
1 kg luka
4 žlice mljevene paprike
papar, sol

Očistite ribu i narežite je na komade. Fiš je najbolji kad u njemu ima više vrsta ribe, po mogućnosti divlje. Mi smo imali soma, šarana i štuku, a od prijatelja smo dobili i lijepu domaću dimljenu pastr­vu, pa nismo odoljeli da i nju malo kasnije ubacimo u kotlić, za šmek.
Ribu prelijte vinom i ostavite na hladnom da ogrezne, najmanje nekoliko sati, ili preko noći.
Luk sitno nasjeckajte. U kotlić zagrijan na vatri ulijte malo vode i na njoj pirjajte luk, bez ulja. Kad luk omekša, posolite, ubacite riblje glave, pa kad ih malo propirjate, dodajte 4 pune jušne žlice mljevene paprike, slatku i ljutu u omjeru po želji. Nalijte vode u kotlić, koliko procijenite da će biti dovoljno, ne valja nadolijevati tijekom kuhanja. Kad zakipi, ubacite ribu zajedno s vinom u kojem se kupala. Vino će spriječiti da se riba raspadne. Popaprite svježe drobljenim paprom. Kuhajte na jakoj vatri sat vremena, bez miješanja, samo povremeno protresite kotlić. Kad je fiš kuhan, ostavite ga u kotliću da malo otpočine – ne jedite prevruće jer nećete uhvatiti sve nijanse tog div­nog jednostavnog jela. Poslužite s domaćom tjesteninom.