Peti broj magazina Mrvica bio je prvi koji je otjelovljen u tisku, u siječnju 2013. Prva četiri broja postojala su samo u digitalnom obliku. Na naslovnici je smrznuto pile i glavni apel koji kaže da je tema broja: Igra. Prelistala sam taj broj danas nakon puno godina. Pile i sve ostale fotografske motive iz centralnog editoriala potpisuje Dag Bauer. Kucnuo je čas da i o tome nešto kažem.
Nastavljam svoju tradiciji i za rođendan (43!) si poklanjam – novu knjigu. Ova je nastajala dugo i polako, bez presinga užurbanih rokova jer sam se udružila s jednim osobitim čovjekom i umjetnikom, a umjetnici ne vole da ih se požuruje niti da im se govori kako da što naprave.
Prije točno deset godina iskočila sam iz vlaka – dala sam otkaz na stalnom poslu i strmoglavila se u bezdan.
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
Bio je svečan dan. Poseban, velik, dan za pamćenje, premda običan da ne može biti običniji. Zadnji petak prije početka nove sezone vrtića naručili smo se kod zubara u 12. Sin još nije bio kod zubara, odnosno bio je jednom na upoznavanju kad je imao 2 godine, ali nije htio ni otvoriti usta.
Kada je nakon mnogo godina nedolaženja jedna prijateljica kročila nogom u moje dvorište rekla je samo – izgleda kao Mrvica. Točno se tvoj okoliš i tvoj vrt prelijevaju u tvoj posao… To mi je jedan od najdražih komplimenata koje sam primila u životu. Ne zato što dobro zvuči nego zato što je istina. I divno je kad to netko zna vidjeti.
Batat je pravi kameleon. Kao stvoren za vježbu iz sparivanja i kombiniranja. Podjednako će se dobro snaći uz pečenje i u kremšnitama. Donosimo recepte Tvrtka Šakote koji spajaju batat s jetricama, pastrvom, slaninom, orasima, gljivama i jabukama
Javila se čitateljica s pitanjem za recept za goveđi rep. Recept je nekad bio na webu, točnije na nekoj staroj verziji weba, ali ja nikad ništa ne arhiviram ni bekapiram pa više nemam pojma o kojem se točno receptu radi. Juneći rep jedan od mojih nadražih komada mesa pa mi je bilo drago čuti da se nekome svidio. (Okej, žena je rekla “najbolji koji sam ikad probala.”;)
Ovo je priča o vrlo neobičnoj ženi i njezinih 60 koza. To je i priča o odlučnosti, nevjerojatno teškom radu i odricanju. Heli ništa od toga ne pada teško. Važno je samo da su cure slobodne i sretne
Jesi li se ti uvijek hranila tako zdravo? često me pitaju. O, ne. To je sve što im mogu reći. Promjene u odnosu prema hrani dio su cjeloživotnog procesa razvoja. Mijenjamo se, pa se i naše jedačke navike mijenjaju. Bilježenjem nekih dominantnih prehrambenih običaja kroz vrijeme dolazimo do priče o osobnom rastu u slikama. Sve su to portreti iz različitih faza, nastali tehnikom slikanja na tanjuru
Peti broj magazina Mrvica bio je prvi koji je otjelovljen u tisku, u siječnju 2013. Prva četiri broja postojala su samo u digitalnom obliku. Na naslovnici je smrznuto pile i glavni apel koji kaže da je tema broja: Igra. Prelistala sam taj broj danas nakon puno godina. Pile i sve ostale fotografske motive iz centralnog editoriala potpisuje Dag Bauer. Kucnuo je čas da i o tome nešto kažem.
Nastavljam svoju tradiciji i za rođendan (43!) si poklanjam – novu knjigu. Ova je nastajala dugo i polako, bez presinga užurbanih rokova jer sam se udružila s jednim osobitim čovjekom i umjetnikom, a umjetnici ne vole da ih se požuruje niti da im se govori kako da što naprave.
Prije točno deset godina iskočila sam iz vlaka – dala sam otkaz na stalnom poslu i strmoglavila se u bezdan.
Već dugo nije u našoj kući vladalo toliko uzbuđenje oko recepta za kruh. Kruha već dugo, doslovce godinama, jedemo vrlo malo. Točnije, kruh jede samo moj sin, muž i ja vrlo rijetko. Pečem kruh od sjemenki, recept imate među štrucama za siječanj. Ali to gotovo da nije fer zvati kruhom.
