Foto: Željka Klemenčić
- 500 g pretkuhanih junećih tripica
- 1 poriluk
- 2 žlice masti
- 100-150 g slanine
- 2 veće mrkve
- 1 batat
- 2 – 3 češnja češnjaka
- korijen jednog peršina
- žlica grožđica
- 4 – 5 suhih šljiva
- 2 žličice dehidrirane cikle
- cug dobre kvasine ili jabučnog octa
- vezica lista peršina
- svježi timijan
- ribana korica jednog nešpricanog limuna
Kultno marendaško jelo danas sam adaptirala tako da funkcionira u okviru autoimunog paleo protokola. I baš sam zadovoljna rezultatom. Dakle, u jelu nema rajčice, vina ni krumpira i ne poslužuje se s ribanim sirom. Baza moje ideje ovih tripa bila je jedna mediteranska, točnije dubrovačka inačica koju mi je poslužila kolegica Katija Živković još u svojoj neoamiškoj fazi. Bile su to najaromatičnije i najzanimljivije tripe koje sam ikad kušala.
Njezin sam recept zabilježila i objavila u našoj prvoj kuharici Mrvica svaki dan (možete je kupiti ovdje). Katine tripe u aromama podsjećaju na pašticadu – špek, slatkoća suhog voća lijepo izbalansirana kiselinom iz rajčice, pa onda još i češnjak i limunova korica. Kako sam morala izbaciti rajčicu, odlučila sam se za malo više mrkve i batat za gustoću. Željela sam jušno jelo, pravi comfort food na žlicu, a ne juhu od tripica. Kiselinu sam podigla s malo jabučnog octa, a za boju sam dodala prah dehidrirane cikle. Nekako mi nije apetitlih da tripe budu sasvim bijele.
Ako ovo jelo krećete kuhati s pretkuhanim tripama, zaista nemate puno posla – na masti zapečete poriluk, pa dodate narezanu slaninu. Nakon koju minutu dodate i fileke i ribanu mrkvu pa sve podlijete vodom toliko da bude jušno i posolite. Nakon desetak minuta dodate nasjeckane šljive, grožđice i korijen peršina, a onda redom i kockice batata, ciklu i ocat. Tada dodajte i nasjeckani češnjak. Pustite da kuha još petnaestak minuta (ukupno oko 45) dok se okusi ne prožmu i dok ne dobijete željenu gustoću. Na kraju još začinite listom peršina i timijanom.
Kod serviranja u tanjur naribajte malo korice limuna. (Ja ovaj put nisam jer nisam imala pri ruci nešpricani limun).
Ovo je lagana, aromatična verzija fileka. Jelo je slatkasto, ali i blago kiselo, kremasto, s tek blagom notom špeka. Zanimljiv lijepo zaokružen tanjur.
Pretpostavljam da je ortodoksnim ljubiteljima špek fileka ovo blasfemija, ali ako ste po tom pitanju fleksibilniji – slobodno probajte. Jelu je možda jedino nedostajalo malo ljutine (jer AIP izbjegava sve paprike i papričice), ali čak ni u to nisam sigurna. Bilo je u njegovoj kotradiktornoj prirodi (macho fileki u nježnom i šarenom ženskom ruhu) baš nešto zanimljivo i dobro pogođeno. Recept koji ću zadržati.