Šufnudle od batata

Prva domaća tjestenina koju sam zamijesila otkad imam dijete bili su – njoki od batata. I to onog tamnoljubičastog čije meso pečenjem postane purpurno, a voda u kojoj se kuhaju njoki čudesno poplavi. Priznajem, trebao mi je dodatni poticaj u vidu dramatičnih kolora – moj kuhinjski minimalizam zbilja je uzeo maha.

Da odmah razjasnimo: nisam veliki ljubitelj krumpirovog tijesta. Mirno bih mogla proživjeti život a da više nikada ne pojedem njoke. Ne znam točno u čemu je problem – kad su dobri, meni su njoki jako fini. Samo me nekako ne pogađaju u žicu, ne osjećam ih kao svoje jelo, kao nešto intimno, kućno i toplo oko srca. Ukratko, njoki su mi kao neki restoranski prilog – na vi smo, distanca je tu.

E sad, tu u pomoć stiže batat. Batat i ja… To je sasvim druga priča. Jedem rekordne količine batata. Volim ga u svim bojama, u svim teksturama, u slano i u slatko… S Tvrtkom Šakotom prije više godina radila sam jednu malu kuharicu s jelima od batata i to me dodatno učvrstilo u uvjerenju da je batat nepogrešiva namirnica – prikladan za sve od slatkih krema do pomfrita.

Kad smo već kod svestranosti – nije loše znati da različitost ne staje samo na bojama. Najpoznatiji i najprisutniji batat, onaj narančastog mesa, najslađi je i najmekši pa najbolje funkcionira u slatkim kremama, pireima i drugim jelima koja od njega ne traže da zadrži jaku formu. Onaj ružičaste kore, a bijelog mesa meni je najdraži za pečenje u pećnici, a tamnoljubičasti je najkrtiji pa od njega bez problema možete napraviti pomfrit koji neće biti mlitav.

batat_vrste
batat_sufnudle

Upravo na tu vrstu batata, najatraktivnije boje, koja ga čini još i najzdravijim među batatima (zbog važnih antioksidansa antocijanina zaslužnih za njegovu plavoljubičastu boju), naletjela sam na našoj gajničkoj tržinici gdje ga obično nema. Još dok sam kupovala, poželjela sam – ljubičaste njoke! Ili, još točnije, šufnudle.

Nemam živaca za sitni vez izrade malenih jastučića koje još treba dodatno cifrati vilicom ili udarati mustru na ribež… To je ipak previše daleko od mog trenutnog pragmatičnog “no nonsense” stanja uma. Šufnudle će biti skroz okej. Reći ćemo da je to retro. I da se tako uvijek radilo u našoj kući… Manje je više i tako to.

Baš sam sama sebe iznenadila tom željom. Ali, kao što rekoh, mislim da su boje odradile svoje – htjela sam razbiti kuhinjsku monotoniju.

I nisam požalila.

Batat se pokazao kao missing link – dio koji je nedostajao da ja krumpirovo tijesto osjetim kao svoje. Pekla sam ga u pećnici u ljusci, ogulila, pa kad se malo ohladio – propasirala. Dodala sam mu samo malo soli i oštro brašno – nešto manje od 300 g na kilogram batata. Tijesto je bilo fantastično podatno pod prstima, a boja… Mijesiti nešto ove nijanse čista je psihoterapija, ako mene pitate.

Vođena i dalje zdravim minimalizmom i opsjednutošću bojama, odlučila sam se za burro e salvia – šufnudle se samo provrte na maslacu na kojem ste popržili desetak listića kadulje. Na tanjuru pospete ribanim sirom – najboljim koji imate. I to je to.

Da se dijete nije probudilo, možda bih nabrala još i koprive pa probala i nju ukomponirati u siromašno jelo – ali ovaj put ništa od toga. Šufnudle su bile zvijezda dana – onako goluždrave, neglamurozne, ali samo dok ih ne staviš u usta. Nakon toga slijedi samo toplina, milina i ljubav.

I još jedna, ne manje bitna stvar. Čovjek se zbilja osjeća lakši nakon ovih valjušaka. Jer, bez obzira na to što ga zovu slatkim krumpirom, batat nije krumpir već korijen biljke nalik niskoj lozi, i zbilja nam drukčije sjeda na želudac. Batat-šufnudle – to je više kao šetnja po ljubičastim pjenastim oblacima, a ne ljepljivi glib krumpirovog tijesta.

Naravno, možete iste šufnudle napraviti i s narančastim batatom, samo će on vjerojatno upiti nešto više brašna. Bojom i okusom, one su nešto bliže njokima od buče, što je još jedan sezonski mini klasik s kojim bi se vrijedilo poigrati.

Na nedavnoj radionici koju sam odradila u Gastroklubu Pula s Davidom Skokom i Draganom Jovanovićem, mijesili smo baš te narančaste šufnudle. Čak i klinci od osam godina. U velikom loncu našle su se kao prilog sjajnoj Skokinoj pašticadi od palamide, prilično zašarpanoj dimljenom paprikom.

Ljubičaste šufnudle burro e salvia

TIJESTO
1 kg batata

oko 300 g oštrog brašna
sol

100 g maslaca

desetak listića kadulje

ribani parmezan, količina po želji

Postupak

U kori ispecite batat. Ogulite i ispasirajte. Posolite. Pustite da se ohladi toliko da bude toplo. Pire prebacite na pobrašnjenu površinu, pa pospite polovicom količine brašna. Nježno mijesite po malo skupljajući brašno. Dodajte brašno dok ne dobijete tijesto željene gustoće – točna količina brašna ovisit će o vlažnosti batata. Ali tijesto treba ostati prilično meko i pokupiti brašna samo koliko je nužno. Tako će šufnudle biti prozračne i meke. Skuhajte ih u slanoj vodi. Kuhane su čim isplivaju na površinu. Ocijedite. Na rastopljenom maslacu popržite listiće kadulje. Na maslac dodajte šufnudle i još malo provrtite. Pospite parmezanom po želji i servirajte odmah.

Željka Klemenčić

PIŠE I SNIMA:

Osnivačica i glavna urednica magazina Mrvica. Prvenstveno piše. O hrani i ljudima koji je uzgajaju. O svom životu i učenju uz hranu i kroz hranu. Ali ne samo o tome. zeljka@mrvica.hr

Ostali recepti

Start typing and press Enter to search