Predbožićni fiš

Okupljanje oko vatre iskonski je temelj zajednice, koji mi u svom krugu njegujemo kuhanjem u kotliću u svim vremenskim uvjetima. Ovaj put, sasvim prigodno, na vatri se našao fišpaprikaš, a po granama lampioni i božićna svjetla.

 

Nismo se dali smesti lošom prognozom. Kuhat ćemo vani i točka – ako treba, u garaži. Bez vatre kod nas nema zbijanja redova ni slavljeničkog štimunga. Kotlić na nogama koji ima svoje zatvoreno ložište i dimnjak zato je naš omiljeni bizečki gadget. Počelo je s rakijom oko kotlića. Preselilo se pod višnju, na kameni stol, zbog zimskog pejzaža i svjetla koje je po gra­nama povješala Ida iz ateliera Metaflora. Kad smo sasvim odrvenjeli od zime, ušli smo u kuću zagrijati se dobro ljutim fišpaprikašem. Nakon našeg nedjeljnog druženja, u kuhinji više nije bilo niti jednog čistog tanjura. Ni žlice, ni jednog jedinog lonca koji je ostao čist na pol­ici – a ja imam ozbiljno puno posuđa. U kuhinju je pala bomba – čaše od rakije, čaše od gemišta, čaše od crnog vina, čaše od punča i šalice od čaja u svim nijansama i fazama upotrijebljenosti bile su posvuda.

Gorjela su dva seta lampica, na stolu su bile dvije vrste cvijeća, imela je blinkala iznad vrata, granje posvuda. Devetero ljudi u blatnim čizmama i dva psa pet­naest su puta išli u kuću pa opet van do kotlića. Zamislite taj pod… 

Nakon što su svi otišli, napunila sam prvu perilicu suđa (trebat će ukupno četiri da sve riješim) i otišla se ones­vijestiti.

Sutra je novi dan i novo snimanje.

Kad sam nakon tog snimanja došla srediti rusvaj od jučer, shvatila sam da ne znam nikog tko pere više suđa od nas, a da nije profi ugostitelj. Jednostavno – takvi smo ljudi. Tako smo kapacitirani, kod nas je obrtni moment velik, visoka frekven­cija, kolodvor. Zec i ja gotovo nikad ne jedemo sami, osim za doručak. Ne znam skuhati za dvoje, niti postaviti stol za dvoje.

Mislim da znam što znači život u zajednici. Bezbroj je nijansi, sto kutova iz kojih se može gledati na stvar, ali ako trebam to sažeti u jednu rečenicu: zajednica znači više truda i više veselja. Više prljavih tanjura i pranja podova, ali i više zadovoljstva. Znam ljude s prekras­nim stanovima čiji su podovi uvijek blistavi. Ponude ti papuče čim kročiš unutra. To nisu prostori za zajednice. Tu su domovi individua­laca, koji zadovoljstvo crpe iz osjećaja da je sve blistavo i prelijepo i na svome mjestu. Navodno. Nije da bih znala išta od tome.

Mi smo više ciganska čerga koja se okuplja oko kotlića u garaži kad namjerimo kuhati na vatri, a padne kiša.

Jela zajednice kuhaju se u velikim loncima. Nema tu cifranja – konkretna hrana za nahraniti ljude. Grah s buncekom. Sočivo. Čobanac ili fišpaprikaš. Chilli con carne ili kalja. S tom je mišlju nastalo i ovo posljednje druženje. Željela sam ovjekovječiti “mjesto zločina” – ka­meni stol pod višnjom i kotlić kao totem našeg druženja na zraku. Osim fišpaprikaša s grubim domaćim rezancima za glavno jelo, i ostale su stvari bile smišljene za “na veliko” – eggnog iliti punč koji se šefljom grabio iz zdjele i ružice s cimetom i suhim šljivama za miris zime.

Božićni punč iliti eggnog

700 ml mlijeka
240 ml slatkog vrhnja
3 štapića cimeta
1 mahuna vanilije
1 žličica ribanog muškatnog oraščića
5 jaja, odvojeno žumanjci i bjelanjci
130 g šećera
175 ml burbona ili ruma

Kućni punč na šeflju

Mlijeko i vrhnje zagrije se na vatri do vrenja, doda se cimet i prore­zana mahuna vanilije pa se pusti neka se odmače. Žumanjci se tuku sa šećerom dok ne posvijetle i postanu pjenasti. Smjesi od jaja doda se nekoliko žlica toplog mli­jeka i viski ili rum, pa se sve nastavi miksati. Kad se smjesa temperira, doda se ostatak mlijeka i vrhnja sa začinima. Pospe se muškatnim orahom i ostavi na hlađenju preko noći da se svi okusi prožmu, a krema se lijepo zgusne. Prije ser­viranja u punč se umiješa meki snijeg od bjelanjaka. Ovo je ver­zija punča s nekuhanim jajima pa morate biti sigurni da su jaja koja koristite vrlo svježa i zdrava. Punč bez snijega u frižideru može stajati nekoliko dana prije serviranja. U nekim starim receptima na veliko, koji uključuju litru viskija i 12 jaja, kažu da punč u frižideru treba zreti čak tri tjedna! Što znači da ga pripremite početkom prosinca da biste ga poslužili za Božić!

Grubi domaći rezanci

750 g crnog brašna 

3 jaja 

pola žlice soli 

voda

 

 

Od svih sastojaka, dodajući vode koliko je potrebno, zamijesite glatko tijesto. Prekrij­te ga krpom i ostavite da odmori petnaes­tak minuta. Razvaljajte tanko i režite u grube rezance nožem ili kolutićem za rezanje. U velikom loncu pustite da zakipi puno slane vode. U kipuću vodu spustite rezance. Ubrzo će rezanci početi plivati po površini vode. Pustite neka kuhaju još par minuta pa ocijedite i servirajte.

Fiš je najbolje kuhati od nekoliko vrsta divlje riječne ribe, na otvorenoj vatri. Luk se pirja na vodi jer je i sama riba dovoljno masna. Paprika mora biti ljuta, domaća slavonska. Ne jedite prevruće jer tako nećete osjetiti sve nijanse ovog divnog jednostavnog jela.

Fišpaprikaš

3-4 kg razne riječne ribe 

bijelo vino

1 kg luka
4 žlice mljevene paprike, papar, sol

 

Očistite ribu i narežite je na ko­made. Fiš je najbolji kad u njemu ima više vrsta ribe, po mogućnosti divlje. Mi smo imali soma, šarana i štuku, a od prijatelja smo dobili i lijepu domaću dimljenu pastrvu, pa nismo odoljeli da i nju malo kasnije ubacimo u kotlić, za šmek. Ribu prelijte vinom i ostavite na hladnom da ogrezne, najmanje nekoliko sati, ili preko noći.

Luk sitno nasjeckajte. U kotlić zagrijan na vatri ulijte malo vode i na njoj pirjajte luk, bez ulja. Kad luk omekša, posolite, ubacite riblje glave, pa kad ih malo propir­jate, dodajte 4 pune jušne žlice mljevene paprike, slatku i ljutu u omjeru po želji. Nalijte vode u kotlić, koliko procijenite da će
biti dovoljno, ne valja nadolije­vati tijekom kuhanja. Kad zakipi, ubacite ribu zajedno s vinom u kojem se kupala. Vino će spriječiti da se riba raspadne. Popaprite svježe drobljenim paprom. Ku­hajte na jakoj vatri sat vremena, bez miješanja, samo povremeno protresite kotlić. Kad je fiš kuhan, ostavite ga u kotliću da malo otpočine – ne jedite prevruće jer nećete uhvatiti sve nijanse
tog divnog jednostavnog jela. Poslužite s domaćom tjesteninom.

Najbolje ružice s cimetom

Tijesto: 500 g glatkog brašna, 1 žličica soli, 50 g svijetlog smeđeg šećera, 15 g svježeg kvasca, 75 g maslaca, 200 ml mlijeka, 2 jaja

Nadjev: 200 g suhih šljiva, sok i pulpa 1 naranče, 100 g šećera, 2 žlice cimeta. 100 g maslaca + za lim 

50 g šećera za sirup

 

Zamutite germu s malo šećera, brašna i mlijeka pa pustite da kvas naraste. Dodajte ga u sredinu zdjele s brašom, pa zatim i jedno jaje, sol, maslac i ostatak šećera i mlijeka. Zamijesite meko tijesto, prekrijte i pustite da raste oko sat i pol. Za to vrijeme narežite suhe šljive sitno i namočite ih u soku naranče. Pomiješajte šećer s cimetom i maslacem u pastu.

Kad se tijesto sasvim diglo, kratko ga premijesite da izbi­jete zrak, pa razvaljajte u pravokutnik, debelo oko pola centimetra. Tijesto premažite smjesom maslaca i cimeta. Po njemu onda rasporedite nasjeckane šljive pa zarolaj­te. Roladu narežite na šnitice malo deblje od prsta (dobit ćete otprilike 16 komada). Poslažite ih u vatrostalnu posudu koju ste premazali maslacem i posuli brašnom i šećerom. Pustite neka se tijesto diže oko 45 minuta. 

Skuhajte sirup od 50 g šećera i soka naranče u kojem su se namakale šljive (ako su šljive sve popile, iscijedite još jednu). Preostalo jaje istucite vilicom pa njime premažite ružice. Pecite ih prvo 10 minuta na 200 oC, a onda još 10 na 180. Još tople premažite sirupom od naranče i poslužite mlake.

Željka Klemenčić

PIŠE:

Osnivačica i glavna urednica magazina Mrvica. O hrani i ljudima koji je uzgajaju. O svom životu i učenju uz hranu i kroz hranu. Ali ne samo o tome.

Barbara Šarić

SNIMA:

Barbara je diskretna dokumentaristica koja nam je pomogla da shvatimo da želimo Mrvicu očistiti od viška stylinga i živjeti na terenu.

Ostali recepti

Start typing and press Enter to search