Koja sve mentalna stanja liječimo comfort foodom? Za početak - jutarnju sporost i snenost. Onda nostalgiju, i sve oblike želje da se život pojednostavi. Banalni umor tijela, ali suhoću i iscrpljenost. Dane malih snaga i sitnih slabosti. Akutnu krizu i tugu zbog valjanog razloga. Svoja sam utješna jela sortirala u četiri kategorije - kremasto, djetinjasto, žlicom i škrobasto, s malim opisnim receptima.

1. KREMASTO

Svako jutro je novi list, novo obećanje, nova mogućnost. Zbog toga ni­ kada ne mogu ustati dovoljno rano, uvijek mislim – trebala sam još pola sata ranije. Ništa nije ljepše od osjećaja da je novi dan pred tobom. U jutrima smo ranjivi, meki, bez garda. I takvi trebamo ostati koliko god možemo, difuzni kao jutarnje svjetlo. Kaša nije lijepa hrana, ali moguće je u njoj naći ljepotu i ogromno zado­ voljstvo. Za jutra i dane kada žudim utjehu – preferiram zobenu. Mislim da je to zbog sluzi. Sluz je teško doživjeti kao neku poželjnu osobinu, ali zob nas uči da se i to može. Zbog svoje tendencije sluzavosti zobena kaša za pet minuta postane neodoljivo kremasta. Previše ljepljiva da bi je nazvali svilenom, ali nedvojbeno glatka. Prstohvat himalajske soli za dubinu, med za toplinu i zaob­ljenost. Ostalo je fakultativno. Kozje mlijeko je čisti kapric ­ kupujemo ga zato što možemo, netom pomuženo. Maline su dah svježine i ljetne sezone, banane su zimska klasika. Plus cimet. Ništa bez cvijeća na nosu.

JUTARNJA KAŠA

Otprilike šalicu mekih zobenih pahuljica kuhaj u 3/4 litre mlijeka dok ne postane gusto i kremasto. Makni s vatre da se malo prohladi pa dodaj kokosov maslac i med. U napola ohlađenu kašu dodaj nasjeckano voće po izboru s dodatkom tostiranih oraščića ili ljuskica kokosa. Cimet po želji.

2. DJETINJASTO

Siva sam. I u tom mom specifičnom tonu sive ne vidim ništa privlačno. Trebam klorofila, trebam fotosintezu, trebam da se malene tvornice energije probude na nekoj dubokoj staničnoj razini i krenu šljakati pu­ nom parom, meni u korist.

Glad za zelenim je zapravo žeđ za životnim sokovima, prizivanje proljeća, otvaranje prozora nakon duge zime.
Krem­špinat mrzila sam kao mala. Sada ga vidim kao simbol te infan­ tilnosti, svjesni povratak na dječji mozak koji si priželjkujem. Slikanje bojama u tanjuru i hranjenje očima nisu ništa manje važne senzacije. Zato jaje mora biti meko. Ništa nije ljepše kremasto nego optimalno kuhan žumanjak. Nema ljepšeg tona žute.

Idealno za trenutke sentimentalnosti i nostalgije, možda uz dodatak pirea s puno maslaca za potpunu ljekovitu regresiju.

KOPRIVA KAO ŠPINAT NA MLIJEKU

Trebat će vam puna vrećica netom ubranih mladih listova koprive, otprilike kilogram. Blanširajte koprivu u dosta slane vode, ocijedite i pustite da se ohladi. Nasjeckajte nožem, ali ne presitno. Na malo ulja dodajte žlicu brašna i pustite da lagano porumeni. Dodajte usitnjenu koprivu i odmah podlijte mlijekom. Miješajte dok ne postane kremasto. Dodajte sol, sitno sjeckani češnjak i dosta svježe mljevenog papra. Ako vam je ta klasika dosadila, slobodno probajte verziju s rižinim mlijekom i dodatkom kumina i kurkume. Meko kuhano jaje kao obavezan dodatak.

3. ŽLICOM

Suha sam, sasvim sam suha iznutra, usporena od sendviča i grickanja u hodu. Trebam nešto žlicom. Tekuće, ali moćno, okrepljujuće. I neka bude lijepo. Ne gleda mi se dosadnu mutnu poluprozirnost povrtnog temeljca. Želim nešto konkretno, nešto što ostavlja traga, nešto s čim mogu zaflekati košulju. Želim ugriz. Ali ne ugriz iznenađenja već slatki ugriz poznatog. Želim zaroniti duboko. Želim umami. Zaokruženost. Slatko i slano u vaservagi, slasno.

Noklice su tu zbog obiteljskog kodiranja, zbog dresure. Radim kako je radi­ la moja mama. A i zato što hrana koja se pije nikada nije do kraja hrana. Tek nas žvakanje čini svjesnima i zahvalnima, povezuje mozak i želudac. Kuhani paradajz spremljen za zimnicu iz Slavonije dolazi pakiran u lijepe politrene boce od infuzije. Takav sok od rajčice na neki način i jest infuzija. Samo se treba prištekati… Poriluk umjesto luka biram sasvim iracionalno. Dodajem i jednu ribanu mrkvu jer volim taj ton crvene povući malo prema narančastom, i podići slatkoću bez šećera. Crni kim, vlasac i menta umjesto peršina, malo koromača, i dobar kick čilija. Ovo je apgrejdana, sas­vim poosobljena verzija najobičnije juhe. Ultimativni comfort na žlicu.

 

PARADAJZ JUHA S NOKLICAMA

Na maslinovom ulju dinstajte usitnjeni poriluk. Kad omekša, dodajte i jednu veću naribanu mrkvu. Podlijte domaćim ukuhanim sokom od rajčice (oko 1 l) koju ste po potrebi razrijedili s malo vode. Posolite. Nakon 20 minuta sve izmiksajte štapnim mikserom ako želite da juha bude sasvim glatka. Dodajte crni kim, sjemenke koromača stucane u mužaru i prstohvat čilija ili cijelu ljutu papričicu. Ukuhajte noklice od jednog jajeta, soli i brašna. Na samom kraju dodajte svježe začine – peršin, vlasac ili mentu, po željama.

 
 

ZECOVA PAŠTA

Na maslinovom ulju propirjajte 4-5 sitno sjeckanih glavica ljutike. Kad povene, ubacite dva isprana i zdrobljena fileta slanog inćuna. Dodajte nekoliko na ploške narezanih češnjeva češnjaka, 1-2 suhe ljute papričice i odmah preko toga zgnječene pelate (manja konzerva) ili – ako je sezona – 3-4 oguljene i grubo narezane zrele rajčice. Podlijte s malo vina po želji. Potkraj kuhanja, kad se umak već lijepo zgusne i odvaja od dna posude, ubacite oprane i grubo nasjeckane usoljene kapare. Poslužite s kuhanim špagetima (da probate od pira?) i pospite nastruganim tvrdim sirom.

4. ŠKROBASTO

Umorna sam, ili jako tužna, ili usred višednevne krize. Uključuju se obrambeni mehanizmi, tijelo čuva energiju. I moj odnos prema hrani postaje vrlo bazičan. Ta baza i zaštita – to je naša zona komfora. U takvim trenucima skeptična sam prema raskošnoj ili kompliciranoj hrani. Čini mi se to kao višak pompe, kao suvišna tlaka. Buka. A meni treba mir totalne učinkovitosti. Jednostavan tanjur očišćen od svih viškova. Plus – malo dopinga u obliku škroba i podrške. Treba mi Zecova pašta. Treba mi da kuha netko drugi. I da kuha baš za mene. Da me pozna. Da zna što volim. Da mu bude stalo, da ne hvata krivine. Da znam što mogu očekivati. Pouzdanost, to je tajna comfort fooda. O paradajzu i umamiju već sam pričala. Ovdje su ti okusi još podboltani inćunima, parmezanom i kaparima. Minijatura, običan tanjur pašte. Ali i jelo (i djelo) koje me pogađa u centar, oko kojega se sve kreće.

U trenucima umora i krize sumnjičava sam prema raskošnoj ili kompliciranoj hrani. To mi se čini kao višak pompe, kao suvišna tlaka. Buka. A meni treba mir totalne učinkovitosti - jedan tanjur očišćen od svih viškova. I treba mi da kuha netko drugi. Netko tko me dobro pozna.

Željka Klemenčić

PIŠE:

Osnivačica i glavna urednica magazina Mrvica. Prvenstveno piše. O hrani i ljudima koji je uzgajaju. O svom životu i učenju kroz hranu. Ali ne samo o tome. zeljka@mrvica.hr

Maja Danica Pečanić

SNIMA:

Maja je prva osoba kojoj se Željka javila kad je došla na ideju stvaranja Mrvice. Maja je svojim fotografijama nemjerljivo utjecala na identitet ovog magazina. www.majadanica.com

Ostali recepti

Start typing and press Enter to search