Na Psunju, nedaleko od izletišta Strmac kod Nove Gradiške, postoji izvor Đukina česma, s kojega potječe najbolja voda za čaj koju smo dosad imali prilike kušati. Treba li boljeg razloga da se skrene s autoputa u šumu?

U Novu Gradišku dovela me tek šalica čaja. Premda sam nebro­jeno puta tuda prošla prugom i cestom na putu od Vinkovaca za Zagreb i obratno, ovo je prvi put da sam sišla s autoputa i
ušla u gradić o kojem ne znam ništa. Odnosno znam samo da u obližnjoj planini postoje izvori pitke vode koja je na glasu kao najbolja voda za čaj (što ju je dosad isprobao kružok čajoljuba­ ca kojemu sam se nedavno pridružila.) Vodu i drugo znanje s izvora prenio mi je majstor čaja Đorđe Cvijić koji živi u Gradiški i kojemu sam se uputila na čaj.

Ali prije nego što se upustim u tu priču, dopustite mi da još malo lutam slavonskim pustopoljinama i pripadajućim digresi­ jama.
Vozeći se od Gradiške prema izvoru na Psunju shvatila sam da o Slavoniji imam vrlo suženu predodžbu, gotovo stereotipno pogrešnu. Ne, Slavonija nije samo ravna ploča izorana kukuru­ zištima. Slavonija nije samo miris mulja na bajeru i

Ovdje, na njezinu jugoza­padnom dijelu, Slavonija je i reski planinski zrak, svježa crnogorica i hladno planinsko jezero. Okej, jezero na Strmcu umjetno je stvoreno pregrađiva­ njem planinskih potoka, ali nije to učinjeno jučer (ljetovalište je uređeno još 1930!). Toga vrelog dana kada fotografkinja i ja kraj njega hodamo, postajem svjesna koliko sam toga u Slavoniji propustila.

A opet, neobični životni ciklusi katkad nas tako lijepo zavrte u krug, pa se tražeći priču o čaju, dakle nečemu nimalo tradicio­ nalno slavonskom, nađeš na nekoj propuštenoj točki svog djetinjstva ko­joj si se tek sada sposoban diviti.

Đukina česma ­ piše na izvoru gdje smo došli napuniti boce. I nekoli­ kodrugih izvora postoji visoko u Psunju (Brezovo polje najviša je kota Sla­vonije s 988 m nadmorske visine, za slučaj da to niste znali), ali nisu svi meki poput ovog.

Meka voda, dakle ona siromašna kalijem i ma­gnezijem, željena je vrsta za pripremu finog čaja. Neki drugi psunjski izvori nose naziv “točak”, kaže Đorđe, podsjećajući nas na etimologiju riječi “to­ čiti”, ali i na spomenute kružne cikluse. Majstorom čaja Đorđe je postao kada je skuhao i poslužio čaj Thich Nhat Hanhu – velikom vijet­ namskom budističkom redovniku, zen majstoru i borcu za mir, u jednom američkom budističkom samostanu gdje je tada boravio.

Kušam čaj koji nam je skuhao s friškom psunj­ skom vodom.

Točak – Đukina česma – majstor čaja – longjing – gong fu cha.

Nakon nekoliko šalica čaja u Novoj Gradiški percep­ cija vam je dovoljno široka da vam se tih pet koordi­ nata učini sasvim dovoljno da obuhvatite cijeli svijet (od nečega tako bazičnog kao što je voda do nečega tako apstraktnog kao što je budnost uma).

Đukina česma - piše na izvoru gdje smo došli napuniti boce. Neki drugi psunjski izvori nose naziv "točak"- podsjetnik na zaboravljenu etimologiju riječi "točiti". Ali nisu svi psunjski izvori meki kao ovaj.

Meka voda

Zagrebu najbliži izvor meke vode koji smo dosad otkrili je izvor Stalnjak nedaleko od Zaprešića, na putu prema Pojatnom i Pušći. Put kroz šumu je lijep i pristupačan, a do izvora se može prići au- tom što je vrlo praktično za punjenje većih boca i demižona. U podne tijekom radnog dana na iz- voru je u redu s kanistrima već čekalo dvoje ljudi, a dobili smo informacije da se redovi stvaraju i na drugim zagrebačkim izvorima pitke vode. Čini se da se u hladu zbiva tiha revolucija i pobuna protiv prodaje vode u PVC bocama.

Željka Klemenčić

PIŠE:

Osnivačica i glavna urednica magazina Mrvica. Prvenstveno piše. O hrani i ljudima koji je uzgajaju. O svom životu i učenju kroz hranu. Ali ne samo o tome. zeljka@mrvica.hr

Barbara Šarić

SNIMA:

Barbara je diskretna i dokumentaristica. Pomogla nam je da shvatimo da želimo Mrvicu očistiti od svih viškova, ogoliti je od stylinga i živjeti na terenu. http://barbarasaric.tumblr.com/

Vezani postovi

Start typing and press Enter to search