26.07.2013.
Željka Klemenčić
TEKST
Dag Bauer
FOTOGRAFIJA

matea bronić

matea bronić

[ manufakturist ]

Matea je jedna od pet dizajnerica kolektiva Manufakturist. Za sebe kaže da boluje od gladnih očiju. Ta se glad lijepo vidi i iz njezina rada - taktilan je i guštački. Zaljubili smo se Manufakturistovu v/v čašu za gemišt i Pinch of Salt, soljenku koja to nije. Kad je još spomenula štrudlu od kopriva, znali smo što će biti naš ručak.

Što je Manufakturist?

Manufakturist je mladi dizajn brand koji stvaram sa četiri izvrsne dizajnerice: Mašom Milovac, Miom Bogovac, Kristinom Volf i Dorom Đurkesac. Trudimo se razviti novu tipologiju predmeta kroz drugačije promišljanje i oblikovanje svakodnevnih proizvoda. Veliku pažnju pridajemo visokokvalitetnoj obradi lokalnih materijala i suradnji sa srodnim strukama. Polako uviđamo učinke našeg rada i truda, što nam predstavlja zadovoljstvo i ukazuje na razvitak. A to nas veseli!

Pinch of Salt spaja brački kamen i kristal. Koje materijale voliš dodirivati prstima, a koje najradije prinosiš ustima?

Taktilnost i gustativnost sastavni su dio moje svakodnevice — totalna sam “pošlatuša”! Iskustvo sabiranja mora u kamenu formu, zaštita providnim kristalom, vremenska neizvjesnost isparavanja, bezbrižnost u procesu pretvorbe. Gotovo nadrealna prirodnost bračkog kamena s kristaliziranom soli iz najdraže uvale na Jadranu budi u meni osjećaje ponosa i radosti: Manufakturist curke dizajnirale su državni poklon RH!

Najfascinantnija stvar u vezi s morskom soli je…

…njena kristalizacija putem isparava­nja morske vode. “Pinch of Salt” je zdjelica koja omogućava kreiranje vlastitih zali­ha soli. Kao suvenir objedinjuje osobni ritual pojedinca i proces pretvorbe u prirodi.

Dizajnirale ste i čašu za gemišt s elipsama koje označavaju različite omjere vina i vode. Za koji bi se omjer ti odlučila?

S prijateljima rado popijem škropec, pola-pola ili 2u3. Ovisi o jugovini! “v/v čaša” kao i “Pinch of Salt” pripada kolekciji proizvoda “Putešestvije”. Nit vodilja tog projekta bila je odgovoriti na potrebe novog turista željnog auten­tičnog iskustva. Dizajnirani suveniri u formi svakodnevnih predmeta prenose “memocije” na prirodne datosti, lokalnu kulturu i običaje.

Nabroji tri dobre stvari koje si nedavno skuhala…

Tri na Š: štrudla s koprivom i kozjim sirom poslužena s par kapi istarske buže, mljevenim lanom, chiom i orahom; šimejka - čokoladna torta s plavim Chimayom; špek šalša bez špeka (osobito prija u ranojutarnjim satima nakon festivalskog tanza! :)

Koliko ti je ljepota same hrane važna? Što je u tanjuru lijepo?

Ljepota je u prirodnoj namirnici. Ljepota je u jednostavnoj recepturi slaganja okusa, tekstura i oblika. Ljepota je u iskrenoj namjeri kuhara.

Pet žena koje zajedno rade, to mora biti burno. Što naj­češće jedete u uredu?

Ma to s radom žena na jednom mjestu je zabluda… Ako su ljudi zdrave pameti, sve ide lako. Zgodna bude sinkronizacija ciklusa pa PMS napada u isto vrijeme: tada ne marimo za dekagrame čokoladnih dražeja koje tete u Krašu zapakiraju u škartoc. Požuda zatvorena selotejpom, pih, ludost!

Okom dizajnerice, što nedo­staje domaćim restoranima?

Ah, previše toga… a prije svega inovativan pristup subjektu restorana, a poslje­dično i gostu! Vrlo malo se razmišlja o suvremenom tipu restorana i elementima koji bi ga mogli definirati. Primjerice, outdoor restoran na lokaciji koja direktno prenosi mentalitet i gastro kulturu zajednice; model usluge koji putem iskustva uključuje edukaciju o tradicionalnim prehrambenim navikama; gastro infrastuktura koja bi na suvremen način odgovorila granama turiz­ma poput cikloturizma, planinarenja, yachtinga, ruralnog turizma; kuhar kao gastro vodič za turiste. Trenutno radim na projektu koji se bavi temom dizajna u turizmu, pa se nadam da će ubrzo biti prilike vidjeti (i isprobati) prve rezultate.

Najdraži domaći dizajn vezan uz hranu (ambalaže, reklame, produkt ili nešto peto)?

Evo nekih dragih koji mi padaju na pamet u 23:30 bez posebnog redoslijeda: Bornstein kuhinjske krpe (Studio Dogan), ambalaže za vina i maslinova ulja poput Razatuša (Šesnić&Turković), Vina Solum (Studio Cuculić), Brachia (Izvorka Jurić / Jelena Gvozdanović), Boškinac (BiŽ).

Da možeš redizajnirati bilo koju etiketu u Hrvatskoj, koju bi najradije promijenila i zašto?

Otvorite li nasumice stranice vinskog vodiča Hrvatske, velika je vjerojatnost da etiketi na boci nedostaje vješta vizualna artikulacija koja bi odražavala karakter vina, odlike lokaliteta u kojem raste loza, pažnju, trud i veselje spravljanja božanskog nektara.

VEZANE PRIČE

Nathan Isberg

PROČITAJ   ►

Lidija Boševski

PROČITAJ   ►
matea bronić