25.09.2012.
Željka Klemenčić
TEKST
Željka Klemenčić
FOTOGRAFIJA

Špecle od ostataka, iz druge

Špecle od ostataka, iz druge

Nitko od nas nije bio osobit gladan jer smo svi cijeli dan nešto grickali. I već sam mislila da ćemo samo narezati malo sira tek kao izgovor da se okupimo oko stola i popijemo čašu vina, kad je odnekud sijevnulo pitanje.

- Se tebi da napraviti ono tijesto? Ono koje se riba. Ustvari stišće.

U prvi tren pomislila sam da žele taranu. Tek onda sam se sjetila špecli.

Nisam bila gladna, i nisam imala u planu kuhati, ali sam na sam spomen špecli živnula i ogladnjela.

Naravno da mi se da napraviti špecle. Imam poseban crush na špecle. To je pet minuta posla, a rezultat je čudesan. Kremasto, ljepljivo, slasno. Idealno da se iskoristi ostatak onog žgvaceta od jučer.

Na sam spomen špecli živnula i ogladnjela. Naravno da mi se da napraviti špecle. Imam poseban crush na špecle. To je pet minuta posla, a rezultat je čudesan. Kremasto, ljepljivo, slasno. Idealno uz ostatak onog žgvaceta od jučer.

Bez vaganja i mjerenja, zamutila sam tijesto. Pravila sam se pametna pa sam kombinirala heljdino i pšenično brašno, umjesto jogurta (u receptima ćete susresti verzije tijesta s jogurtom, mlijekom, stepkom ili samo s vodom), dodala malo vrhnja, i onda sve prilično razrijedila vodom. Obično kažu da tijesto treba biti gusto kao kiselo vrhnje. A to je prilično rijetko.

Tijesto mi je samo proletjelo kroz sito – rupičastu napravu koju nikada nisam vratila Jeleni.

Bilo je premekano.

Možda je kriva heljda, možda moja lakomislenost, svejedno. Uspjela sam upropastiti najlakšu paštu na svijetu.

Rastužila sam se, razbjesnila, pa sve bacila u wc. Udahnula, izdahnula, pa odlučila krenuti iz početka.

Radim dobre špecle. Sa slaninom, porilukom i crnim kimom, to mi je jedan od hitova prošle zime. I druge domaće pašte dobro mi leže.

Ali ponekad te najjednostavnije stvari kazne ako ih shvatiš olako.

Špecle broj dva napravila sam ziheraški – mrvicu gušće, samo pšenično brašno, voda, jaje i sol. Posvetila sam im se. uključila mozak. Slušala što mi govore.
Ispali su savršeni.

Špecle broj dva napravila sam ziheraški – mrvicu gušće, samo pšenično brašno, voda, jaje i sol. Posvetila sam im se. uključila mozak. Slušala što mi govore.
Ispali su savršeni.

S otkoštenim ostacima kokoši u gustom, gotovo hladetinastom umaku, prilično pikantnom.

Glasovi su nam se stopili u mmm…

Pametovanju tu nema mjesta.

Mislite da večeras još netko u Zagrebu večera špecle? - pitali smo se. Ponedjeljkom oko osam?

Volim vjerovati da nismo sami u svemiru.

Usput, špecle smo prvi put jeli kod prijatelja u Slovačkoj. Tamo ih zovu haluški, i jedu se s nekom vrstom kremastog sira, same ili kao prilog. Odmah sam se zaljubila. Premda ih se smatra tipičnom švapskom klopom, ovi su nudlići neobično univerzalni.

Nudlići? Zapravo vrapčići. To je zgodan doslovni prijevod.

Čak se i zapečeni u woku odlično snalaze. Samo slušajte što vam cvrkuću.

VEZANE PRIČE

čudo torta

PROČITAJ   ►

štrudla s koprivom

PROČITAJ   ►

totalno demode deserti: karamel krafni

PROČITAJ   ►
Recepti